proza

Nikodin

Na kraju beše Nikodin Niščević, dekonstrukcionist. Čitao Deridu.

Derida čitao Ničea.

Niče svirao čekićem na Vagneru, a čitao Getea.

Gete čitao Mefistofelusa, u zamenu za otkup svoje duše.  Društvo mu je pravio Čajld Herold.

Bajron , još dok je bio Čajld, strastveno čitao Miltona devojčici Meri Daf.

Milton je izgubio raj pod Kromvelom.

Kromvel učio kralja Čarlsa da čita Caput Mundi na francuskom.

Papa čitao Venclovićeve spise iz škole Račana i ponešto s Hilandara.

Monah Nikador, zahvalni trgovac iz Venecije čitao Šekspirove ljubavnike iz Verone.

Šekspir, poveden motivom iskrenosti, čitao slovačke bajke.

Slovaci čitali muzikalne lužičke Srbe.

Lužički Srbi pevali po raštrkanim selima  sve do Napoleonovih ratova od kad počeše da utiču na Nemce i tako nasta čuveni nemačko-lužičkosprski ep „Crna pumpa“ s tematikom mrkog uglja.

Ep „Crna pumpa“ u Indoneziji, još kao dete, čitao Obama, ali nije razumeo ni slovca, stoga su mu ga ovih dana preveli ugledni članovi Saveza libijskih pisaca.

U znak zahvalnosti, Obama čitao Sulejmana Al Burunija.

El Buruni je ispratio Aligijerija kroz Božanstvenu komediju usled iznenadne bolesti Beatriče Portinari tokom koje je kašljucala zajedno s Vergilijem.

Vergilije, na lađi ka Brindiziji plutao s Mecenom koji se družio sa Etrurcima. To beše na početku.

Na nadgrobnoj ploči Aristotela, oca logike, na sanskritu je pisalo ono što bi danas Španci nazivali „Te quiero“. 

Etrurski amulet je, za sreću, dao Aleksandru Velikom, dok je još boravio u kolevci,. Isključivo zahvaljujući neobičnom poklonu,  ovaj tvrdoglavi idiot i nikakav strateg izvojevao je sudbonosne bitke.

Isprojektovavši Aleksandra, Ari iz Stagire,  prijatelj Tarvaša i Kausitaka, iz koga sto vragova vire, udri temelje logici, što A poveri osobi B, a osoba B poveri osobi C.

Osoba C je bio niko drugi do praprapretkinja crnogorske princeze Zorke, kćeri Kralja Nikole, koja je s kolena na koleno prenosila Arijev nauk.

Do skora se u najvećoj tajnosti nauk-bauk čuvao u biblioteci Liceja za mlade gospođice plave krvi, u Smoljnu, gde ga je 1984, u Orvelovoj godini, po uputima tajanstvene gospođice Marpl,pronašao đetić Nikodin Nišči.

Zgađen njegovim sadržajem rešio je da ga razgradi hlornom kiselinom koja mu se cedila s jezika, poklon NLO-a za 25ti rođendan.

Na početku, beše Nikodin Niščević, dekonstrukcionist. Čitao Deridu.

Advertisement
Standard

4 thoughts on “Nikodin

  1. Justina de Sad says:

    Volim poeziju koja uspeva da se odupre jednostavnim čulnim porukama i probije “himen” do intelekta, pa tamo nastavi da stvara i odzvanja. To je, kao kada a priori “sladunjava Barbika” uspe da dokaže da vas je inter ego upravo osramotio, na očigled svih – pa pocrvenite, ne progovorivši.
    Devet koincidencija treba da se poklopi da bi nastala pesma. Devet krugova pakla. Svako intimno zna svoje. Zbog toga je doživljaj lična borba koju moramo izdržati nakon svakog ponovnog čitanja. I svaki put je ispočetka. I svaki put je beskrajno mučna.
    Poeziju, kao što je ova, ne treba čitati uz Vujakliju. Pogrešan pristup. Budite hrabri i dopustite da vas porazi nedovoljno prepoznavanje navedenog. U tome ne leži suština – u tome nije smisao. Pocrvenite, na očigled svih i istog trenutka bićete spremni za lična suočavanja bez primesa i suplemenata. Ja sam razoružana ušla u ovaj nepoznat mi i neistažen prostor – znajući da me čeka neizvesnost. Ne poznajem autorku – a trebalo bi. Nisam više puta pročitala napisano – a trebalo bi. Učite na mojim propustima.

    Like

  2. Anna Albrecht says:

    zanimljiva prica. baratas odlicno s alternativnom istorijom. originalno i upecatljivo. kako ja kapiram, poruka je neka vrsta nihilizma kroz istoriju kao besciljno lutanje. mozda se otud junak price zove NIKOdin NISCHI (kao NISTA I NIKO). Dopada mi se.

    Like

  3. ..nadovezujući se na ničeansko “večno vraćanje istog” – doduše, on nije bio nihilista, no pun herojskog optimizma 🙂 ali, u pitanju je, svakako, čuveni circulus vitiousus, ta zlokobna sintagma. na kraju, sve sve svodi na isto. i u doba antike je postojao termin alijenacije (otuđenja), termina koji je koristio drevni Aristotel, upravo kao i u doba naše, tehnološke ere (za čiji duh se misli da je porodio otuđenje među ljudima) Dakle, sve je isto, samo se kulise menjaju. Otud neka vrsta “sonatnog oblika” priče, jer sonatni oblik je kružna tvorevina u muzičkom smislu. Oprilike je to bila neka ideja vodilja, a tematika umetnost, junaci filosofi, možda što kao potisnuti idealista sledim umetnost kao apsolutni duh i najvišu formu ljudske delatnosti, nastale iz kombinacije nužnosti i slobode – činila mi se kao nešto najuniverzalnije, najopštije što može da predstavi “kružnicu.”.

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s