Dorijan D, potpresednik kućnog saveta propale zgrade na Balkanu, slepo je sledio standarde društva, u njih je verovao i za njih se neumorno borio. Bio je ugledni borac protiv zla, nemajući drugih pomisli osim onih o svetim dužnostima prema Bogu i Poreskoj upravi.
Kad se u zgradi preko puta otvorila prodavnica egzotičnih jela Dorijan D rešio је da u ime opštine izvidi stvar. Kako naruči potrebne sastojke za jagnjeći kotlet a la kosоvska devojka, tako kasirka reče:
„Prodajemo isključivo specijalitete sa Barbadosa!“
„&%&/ za Barbados!“, promrmlja Dorijan D.
Rodoljubiva kasirka opsova na barbadoskom i reče:
„Dugujete mi novac za devičansko ulje koje ste strpali u kesu!“
Dorijan D zadrhta i umalo ne zaplaka. Okrete se i bezglavo istrča, crveneći se u licu kao rak.
Istog dana posetio je tatu majstora. Sruči se na stolicu i ne bez straha od nepoznatog ispriča nemili slučaj.
„Želim da mi na čelu istetovirate simbol koji će sprati ljagu s mog imena!“
Nekoliko časova kasnije izašao je na ulicu sa tri istetovirane nule na čelu, šepureći se kao paun. Jer, Dorijan D nikom NIKAD nije ostao dužan!
Ušao je u stan, ugasio svetlo i legao da spava. Mastilo koje je, igrom slučaja, bilo egzotičnog porekla, prešlo je sa nižeg čeonog dela ka višem, bliže vresištu, dekorišući ga grotesknim šarama.
Sledećeg jutra, Dorijan D se uputi ka ogledalu kako bi se divio tetovaži. Umesto željenih nula, u odrazu se prikazaše tri šestice, delo nečastive igre mastila sa Barbadosa.