This is one of the many versions (The Introduction) of my drama play “Cats”. There is a final version, of course, it is printed, but due to some kind of miracle, it is not in the computer, so I should type it again. Drama is intended for reading, and this version is slightly longer, so this task is constantly postponed. Anyway, I was looking for something in mails, then I came across this version which is not as good as the one after.. but still made me laugh.
I’m sorry I can not give you present texts in English (for now), my translators (Scylla and Charybdis have some unfinished business with satan in Styx at noon (reviving the dead and translating them something like… corpse never dies and other Meow – Poetry Of Hell in Hebrew and Hungarian – Finnish) They shall be back in couple of centuries, till then, wait and see – I’ll manage somehow. Try to use google translate!

image found here

MAČKE

Leila Samarrai

Scena 1

NEBESA

(Sv Petar prekrštenih nogu sedi u Edenu, ispred Rajskih vrata na stolici od hrastovog drveta sa gusto isprepletanim gravurama krstova. Revlon remom lašti go go čizme. Našminkan je kao Azijatkinja, dok u haljini Đovani sluša poznatu ariju opera Madam Baterflaj. (na video bimu prikazana scena iz opera Madam Baterflaj) Nosi rej ban naočare I pije kafu iz kutije na kojoj piše Energetska Kafa dok prelistava katalog ženskih perika iz Hongkonga. ..) Na okruglu stolicu na kojoj sve Petar najčešće sedi dok se ogleda u stilizovanom ogledalu od višnjinog drveta rajske modne kuće “Taština” sleće Emanuilo, pakleni lađar, koji izgledom podseća na Grejs Džons.)

EMANUIL:

O, Petre sveti, slomilo mi se veslo dok plovih Stiksom vrelim. Ukoliko mi ne pomogneš, Raj mi ne gine!

SV PETAR:
Rekao sam ti da za paklene vožnje koristiš rajska. Ona su čvršća. Sačinjena od čistog vatikanskog zlata.

(kuca na računaru)

Jedno rajsko veslo za lađara pakla.

EMANUIL:
Petre, do sad sam sumnjao, ali sad znam da si mi pravi prijatelj. Izvukoh se. Za dlaku!

(SV PETAR I EMANUIL se zagrliše)

SV PETAR: (dok ga grli)
Biće mi potrebna protivusluga.

EMANUIL:
Uvek…  i.. skloni ruke sa moje zadnjice.

SV PETAR:
Ovo ti je treće u nedelju dana? Problemi u paklu? Podsvesna želja da postaneš rajska pastirica?

EMANUIL:
Tako mi I treba kad prevozim Ruse. (sa divljenjem zagleda u novo, zlatno veslo koje mu je doneo heruvim) I to nikog drugog do Ivana Prvog Kalitu, autokratu ciciju u istom čamcu sa Judom.

(SV PETAR se prekrsti)

EMANUIL:

Želi da se vrati na Zemlju kako bi dao trideset srebrnjaka u dobrotvorne svrhe.

SV PETAR:
Zadivljujuće.

EMANUIL:
Tek što dođosmo do sredine mračne vode, zatražih obojici kaparu, ali Rus nije hteo da mi plati, već mi ot’e veslo iz ruke, slomi ga I gurnu me u Stiks. Tada začuh potmulo režanje praćeno žuborom vode, žuboritije od kipećeg Stiksa..

SV PETAR:
Iju! Pa šta se to ču?

EMANUIL:
To je Sotona pevao pod tušem. Pomislih šta bi se desilo da sazna, uplaših se I vratih Judi srebrnjake.

PETAR: (uzdiše)O, Emanuilo, pa zar svih trideset?

EMANUIL: (izdiše)
Svakodnevno sam na iskušenju da pokojnicima koje prevozim otimam novac, ali bojim se da me Ničnižnji ne vrati među žive, ako sazna da mu diram u kasicu prasicu.

SV PETAR:
Emanuilo, to I nije tako loše! Kad si živ, onda možeš da podigneš keš kredit u Poštanskoj štedionici Srbije!

EMANUIL:

Kažu da tamo prednost imaju preminuli.. Uostalom, miliji su mi večni krediti na odloženo plaćanje.

.