proza

Ključar

Zaključaj glavna vrata kad završiš sa poslom- rekao je Šef proizvodnje jednog sunčanog januara..
Da, šefe.
I vrata od magacina.
Da, šefe.
I vrata sektora pravnih poslova, vrata sektora kvaliteta, odeljenja za pravljenje kalkulacija, ulazne kontrole, izlazne kontrole, vrata koja smo izdali onom podstanaru, vrata logistike… i doviđenja.
Da, šefe.
Na kraju radnog vremena, radnik se uputi ka jednoj od brava, gurnu ključ, ali nije uspeo da zaključa.
Uputi se drugoj, trećoj, petoj…
Pogrešan ključ.
Loš ključ.
Neposlušan ključ.
Vratio se ka stolu da telefonira Šefu proizvodnje, kad primeti da na susednom stolu leži podsetnica na kojoj je pisalo velikim, masnim slovima:
KLJUČAR.
Nakon telefonskog poziva, ključar se pojavio u roze kombinezonu, sa suncobranom u ruci. Bio je prljav i znojav, valjda od prevelike vrućine.
Suncobran u ovo doba?
Bojim se ozonskih rupa. Jako-rekao je Ključar i odneo glavnu bravu.
Nakon toga ga niko više nije video, a i podsetnice je nestalo.

Advertisement
Standard

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s