poetry, proza

Komentar na poemu “Ne izbavi me od zla”, Ljubodrag Stojanović, književnik

https://www.facebook.com/notes/leila-samarrai-green/ne-izbavi-me-od-zla/249775012045161

https://leilasamarrai.wordpress.com/2016/06/12/and-deliver-me-not-from-evil/

Prema ovakvoj poemi, ravnodušni će biti samo oni koji je nisu čitali. Ostali će je hvaliti ili kuditi, oportunisti će možda promumlati dve ili tri reči i okrenuti razgovor na drugu temu. Mislim da je poema emotivno otvorena, snažna, ne smeta vavilonsko mešanje jezika. Divan prikaz Isusa, onog iskonskog, ne putem njegovih navodnih reprenzenata na Zemlji i na zemlji, oličenih u organizacije za zgrtanje novca, vlasti i moći. Edipalni deo, doduše u odnosu Otac-Ćerka, najizrazitiji je u delu o Kralju Ričardu, gde uporno ponavljanje, poput uvoda u Ravelov Bolero, odzvanja u glavi čitaoca, insistira, traži od majke buđenje iz košmara u bezOčnom i bezOtačnom svetu.

Postoji izuzetno snažan deo sa androginom zmijom.

Zmija je duboko povezana sa delom o ocu.

Nepostojanje kralja u tvom životu je izgradilo strukturu sklonu otporu prema muškom delu sveta.  I prepoznavanje sebe kroz mušku snagu, uslovno rečeno, zarobljenu u žeskom telu.Otuda i emotivni adinitet usmeren ka ženama. Nedostatak živog oca, kukavice bez odgovornosti, sa jedne strane, polarizuje ličnost, jer, sa druge strane, postoji velika doza ljubavi prema pomenutom kralju, otuda istovremena mržnja što inicira ambivalentne emocije, samim tim i stihove. Bes je usmeren ka muškom rodu, dok je bes prema žnama okrenut samo prema onim primitivnim, dubinski glupim i izopačenim, odnosno, onima koje svojom ličnošću zasluže.

Isus je Otac, ali onaj kakav bi otac trebalo da bude. Ustani, devojko! Isus kakvog znamo iz Novog zaveta. On bodri, oprašta i ne osuđuje. On više voli grešnu decu, prostitutke, revolucionare, lopove, od mlakih ljudi.

Ali, ona ne želi zaštitu od zla. Ona smatra sebe dovoljno snažnom da se suprotstavi zlu, ali, ne samo to, ona prihvata zlo kao deo sebe, što bi rekao Njegoš, zlo činiti, od zla se braniti, tu zločinstva nema nikakvoga

Interesantan je i izbor lokacija. Noćna mora ih sama bira….Ako je san-košmar kompromis ega i superega, biće da je nizanje slika svemir za sebe i u sebi gde ne postoji ni prostor ni vreme.

 

Tematski sjajno podeljena, tvoja poema je krug koji se sklapa i rasklapa, može poszojati samostalno, ali kao celina deluje zaokruženo i dobija pravi smisao.

Ljubodrag Stojanović, https://www.youtube.com/watch?v=73i-fGeWBUo, književnik i pesnik, Objavio dramu Srpska Priča (2002), i zbirku aforizama I lud i zbunjen (2009). Zastupljen u brojnim štampanim i elektronskim antologijama sa poetskim i proznim radovima.

https://www.facebook.com/profile.php?id=100011126642029

https://twitter.com/childebyron

Advertisement
Standard

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s