poetry

I – MESSALINE

I – MESSALINE

Cynical yellow thunder tears with rays
The parching earth – dry and infertile

I – Messaline!
Declare war to all the barren blacks
Who do not birth!
I summon Poseidon to impregnate
My mortal body with immortal progeny!
I summon the Heavens to bow down to my tentacles
Folded into a clenched fist!
I curse all the virgins racked by my woe
Fall to your knees before the filthy breed!
Beg to be fertilized by their pagan ritual!
Kiss their wounded feet
Like you will kiss your children!
Beg for one more drop of life
Which will violate your dishonorable body!

5a6246712fa5f03d5fbc4c6b428b2d97-1

https://www.pinterest.com/annvalentine9/portraits-fl-modern-female/
I – Messaline!
I am fire above all fire!
An untouched flower of the Sultan’s garden
The scepter in the hand of the powerless king
Cleopatra’s pyramid sank into mud
The carnival of appetence without masque
Twilight that dawns on an intact hip
The lust of Eve in the boring Eden
The forest unbathed by an ocean of blood
An unhealed wound beneath the hot navel
The unpierced rib in the deciding battle
A lonely nest devoid of it’s eagle.

Standard
interview, proza

Leila Samarrai: Dobar pisac je onaj koji se ne boji da progovori

http://afirmator.org/leila-samarrai-dobar-pisac-je-onaj-koji-se-ne-boji-da-progovori/

Majstor kratke priče, Leila Samarrai objavljivana je i nagrađivana mlada autorka. Voli da piše, živi za književnost, sanja o tome da, poput američkih pisaca, ima svog menadžera. Inspirisana Montipajdonovcima, Čaplinom, svakodnevnom situacijom u našoj zemlji, stvara britke, šaljive, satirične priče, pune oslobađajućeg jeda i gorčine. Uronite za trenutak u njen svet.

11046933_1584598361784951_3934123044165569558_n

Šta je zadatak pisca?

Zadatak pisca je da dobro piše i to je sve. Čini mi se da je to udarna teza Josifa Brodskog.

Zašto pišete?

Iz zadovoljstva, i zato što smatram da imam šta da kažem.

Odakle crpite ideje?

Jednostavno je, ja kad lupim šakom o sto, pojavi se duh iz čarobne lampe, pokloni mi se i kaže: „Izvol’te, o Magistra Ludi!“ Tad izrazim svoju želju koja mi istog trena biva ispunjena.

Šta je dobra poezija/umetnost i kako biste definisali pesničko umeće?

Umetnost je igra. Poezija je igra. Na kraju dana, ili znaš da se igraš ili ne…

Šta je za vas dobar pisac?

Dobar pisac je onaj koji se ne boji da progovori; onaj koji diktira umetnost pisane reči. Pisac koji škraba i samo ćuti i kupi hvalospeve nije ništa do dokoni čitalac. Onaj kome pisana reč ističe kroz rane u svet i pada na papir, ne libi se da da i kritiku i hvalu, tome stremi.

Šta je za vas književnost i svrha umetnosti?

Preživljavanje ljudskog roda.

Kako ste došli na ideju da napišete Borisa K („Everest media“, Beograd, 2013)?

U doba apsurdnih događaja u Srbiji, koji idu protiv zdravog razuma, nije bilo teško doći na ideju, da se u duhu Monti Pajtona, pa možda i Čaplina ili NF putnika kroz prostor i vreme, napiše apsurdna satira koja bi reflektovala stvarnost u baba Valentininom ogledalu. Pajtonovske burleske u sprezi sa kafkijanskom atmosferom na šta prvo sugeriše ime junaka, samo su neke od referenci koje grade atmosferu. Zašto kafkijanski? Zato što je Boris K. i pored svojih Džoni Bravo moći samo običan, mali čovek u sofisticiranom točkiću sistema koji melje sofisticirano, ali melje. Džoni Bravo efekat, mišice superheroja su deo komedije apsurda, jer hiperbole koje volim da koristim, ponekad i do krajnjih granica ne bih li išla na ruku apsurdu te ga naglasila, deo su komedije i komedija, da tako kažem, dobija na komičnosti.

Kako je delo nastalo?                                                                16

Najpre, ako ne uzimamo u obzir naučne teorije o postojanju paralelnih svetova, u Srbiji danas takvoj kakva, nažalost, jeste, primećujemo da je za goli opstanak neretko neophodno da ljudi žive u nekoj vrsti vlastitih univerzuma, što bi Englezi rekli „deluded..“ Kreativniji razviju i do pet i šest uloga… Zar mnogi Minhauzeni ne nađoše utočište u svojim lažima? No, Boris K. nije lažov. On je nešto poput anti-zemlje. Podignut je na nivo univerzalnog junaka koji predstavlja sve ostale i date su mu, autorskom rukom, nesagledive moći, isto onako kako su mu svemoćnom rukom fenomenizacija u alternativnoj republici oduzete… Tako se Boris K. kreće kroz alternativno – istorijske svetove i njegova sudbina se razrešava u jednom SF satiričnom romanu koji je u procesu stvaranja, a sve pri susretu sa vanzemaljcima civilizacije br. 5. No, o tome nekom drugom prilikom…

Možemo li da očekujemo nastavak avantura Borisa K?

Kao neko kome je duža forma prirodan način izražavanja, priznajem da bi to bio veoma lak posao da nije veoma teško nekome kome racionalnost, matematička fokusiranost i dramaturška preciznost nisu jača strana, ali recimo da zahteva vreme da se fabula sklopi, odgovor je sledeći: biće, ideje su na svakom koraku (delim Platonov stav), možda ne tako brzo kao što bih želela. Boris K. nije samo kratka priča, on je sveprisutni avatar i portret nedisciplinovanog, premda dovitljivog kosmopolite. I zahteva samo najbolje sklopljenu fabulu, početak, zaplet, omiljenu mi peripetiju i duhovit rasplet s primesama gorke ironije na račun društva.

Na čemu trenutno radite?

Poput vajara dletom krešem jedan roman sastavljen od isprepletanih pripovesti boreći se za svaku rečenicu. Taj rad ne zahteva preciznost u smislu formirane fabule, on je sam po sebi fantazija po kojoj se budan hoda i mesečari. Roman odgovara mom pripovedačkom senzibilitetu koji se fokusira kako na radnju, tako i na nijansiranje karaktera i ima osobine magijskog realizma, te mi ide od ruke i beskrajno uživam u radu. Nadam se da ću njime ostaviti na dalekom severu, gde je lokacirana radnja, trag u snegu… za buduće naratore istoga žanra (magijske fantastike). Taj žanr oficijelno ne postoji, tačnije nije mu nadenut to ime. Postoji magiski realizam, ali ovo jeste roman iz oblasti magijske fantastike.

Savet mlađim piscima?

Ne idite utabanim stazama. Kršite šablone i setite se da je Kafka bio izuzetno nesiguran u sebe. Smatrao je da ne zna da piše, što je prikrivao histeričnim smehom (neka vrsta kompentzacije za stid) kada su ga prijatelji nagovarali da im naglas čita svoje radove. Takođe, pisao ih je pozno u noć. Ovaj savet ne morate poslušati, ako ste ranoranilac 🙂

 

Razgovor vodila

Tamara Lujak

Standard
leila, proza

Imprisoned Beauty – Poem by Leila Samarrai

e63070d6ba1a6ba240f1477ea3f85089

http://poemlist.com/?mode=poem&id=1358674

Imprisoned beauty
In three layers poured
During a hellish night

Helen,
Intrigue ate you
And Erinyes
In turbulent water
Tongue burns from gall

Trojan woman,
Shave your beards!
And you shall see truth:
Shackled naked bodies
Stumble through underground passages.

Through myths
My death
Will be the eternal memory
Of sun’s fiasco.

Standard
poetry

I am Hyperborean, Atlantean

http://www.poetrysoup.com/poem/i_am_hyperborean,_atlantean_760154

I am a Hyperborean living in Serbian land.
I am an Atlantean living in Serbian land.

I have fed hundreds of swans flying, I have fed
Hundreds of swans flying. I embrace
The pillars of Hercules, I am an inspiration
To the writings of Plato and Ignatius Donnelly.
I am a visitor to the magnificent Garden of Eden.
I kiss earthly gold and walkthrough the ocean.
I am the queen of Egypt. I am a teacher,
Showing Phoenicians their alphabet.

We mock the poor Hyperboreans, dreaming of
Thrace’s winds. BUT In one horrible day we died, Trampled by a hairy brethren of elephants. In one Horrible day and one night, we sank into the ocean, Lost in poverty, lost in war, Lost in fear, veiled and Suppressed by men, struggling, remembering.
I was once a Hyperborean woman
Who fed her swans, watching them fly in the wind.
I did not die in a world of myths, I was once defense
Counsel at The Battle of Thermopylae. Apollo used Me to spread his doctrine to other nations.

Since then no one has ever seen me,
I’m still waiting for her to become.

I am a Hyperborean living in Serbian land.
I am an Atlantean living in Serbian land.
Standard
prose, Uncategorized

Some questions for followers of my blog

LINK: A BIT OF WEIRD PROMOTION OF THE BOOK “THE ADVENTURES OF BORIS K.”

https://www.youtube.com/watch?v=VsZ9JzBlVK4&feature=share

1. There is a fine line between debate and boycott by the publisher dressed in a plaid shirt) which seems pretty illogical and nasty “move”, during the promotion of the book.
The publisher is limiting his “discourse” or his perception of my book “The Advantures Of Boris K. He is focusing his discourse exclusively on daily satire from newspaper colums and Boris K. is far away of that thus showing he doesn’t get the book he chose to publish (free of charge due to its quality) at all.
Also, he is emphasizing that I am someone who is trying to get a big breakthrough in Serbia 🙂 by writing satire but also that this is wrong “move” because I am an unknown writer – which is not true, at least not in Serbia… I am represented in Serbian Wikipedia and I also published a book of poetry, winning the first prize and thus publishing that book of poetry that got reissued (my book of poetry “The Darkness Will Understand” is digitally republished 10 years after her printing debut)
Also, I won some prizes for aphorisms, you can check my literary CV and I am preparing the publishing of the medieval – history – nordic – horror saga etc.
Also, the Publisher asks in public, in the book promotion – Who is going to read your book?
I am putting all this talking because I want to reevaluate my beliefs. Do you, like me, find, the publisher’s behavior strange?
Not to mention a violation of copyright after… In Serbia, it is something like “good morning sunshine”…

2. do you agree that the writer, idest, little me (the one’t that is talking constantly 🙂 managed to pull out promotion of such banality with the point that the artist is not some computed, calculated artisan who will care only how to sneak his hero in some kind of genre “that is not worth it in terms of money and selling” but acts according to his/her instincts? His teasing I need to write horror in accordance with my horror life I can explain only by the fact that I was and I am a victim of mobbing in Serbia, consequently the sequence of events which is long and quite a different story but I will fight for a breakthrough on the foreign market.
3. Boris K, also is a multilayered piece and fantasy satire painted in some sort of subversion criticing society, an absurd fantasy satire with, even, some elements of surrealism.boris-k

 

4. Do you want to read some Boris K. english – translated stories to make your opinion and impression? I would be glad to hear your opinion.

5. I am sorry for the bad snapshot (recording) Medias are boycotting, generally, all writers who don’t write cheap literature engulfing them with euros. I am also sorry for maybe bad subtitles, made by a Russian who doesn’t know a word of Serbian 🙂 but I am hoping you will manage to understand the point. Thank you.

Standard
horror, proza

OPTUZUJEM! dosta je bilo.

Meni su dosadili apeli jednostrana dopisivanja na fejsbuku u pokusaju da dokazem, pokazem vase kriminalno delo, jer vi ste samo to. jedan olos. ja vas mobing vise ne mogu da podnesem i vreme je da se izvedete na mesto gde fejsbuk komande ne vaze, vec dokazi.
Amra Sirbegovic  https://www.facebook.com/amra.sirbegovic?fref=ts

https://rs.linkedin.com/in/amrasirbegovic

, kriva za sirenje glasina, lazi, u okviru marginalne grupe LGBT, koja ima svoje specificnosti zbog koje je bilo lako izvsiti mobing i izolovati osobu na 10 godina. Posledice po zdravlje su nezamislive.
Nikolina Bobic https://www.facebook.com/bobic.nikolina?fref=ts

nezakonito privodjenje na saslusanje preko svoje policijske veze motivisana, samo ona zna cime. Kao svedoke pozvala je Amru Sirbegovic i Vesnu Vuksan https://www.facebook.com/vesnavuksan?fref=ts,

https://rs.linkedin.com/in/vesnavuksan

a kao dokazni materijal stavila je moj javni jutjub klip gde secem krastavac koji je bio javno dostupan, a sve, navodno u strahu za svoj zivot.
Istovremeno sam, dok sam chatovala s njom u Kragujevcu, toplo i prijateljski, dosla do saznanja da je doticna sve vreme pricala da joj revolverom pretim pod prozorom i trazila pravni savet.
Nakon nezakonitog unakrsnog ispitivanja i naravno dozivljenog soka nikakav papir – zapisnik nisam dobila.
(moram ovde da kazem da je Bobiceva ismejavala moju zelju da je tuzim za klevetu, jer to kosta, a ja nemam pare za advokata, to “ne ide tako” – a kako ide? pitam se i da ce me poslati na psihijarijsko ispitivanje), sto je za advokata bila istina, ali sad vise nije.
Treba reci da su inspektor i dve policajke vrlo slobodno postupale prema meni govoreci o psihickom stanju pedera, da je meni “razgovor s Bobicevom” prijao nakon sto su me ispitivale, citiram: “Pa lepo vam je bilo.Obe ste krive. Sto na kafu ne odete”
Ovo pricam u kontekstu toga sta sam dozivela, a onda je inspektor, sta li je, samozadovoljno rekao da sve zna o meni, da je proucio moj zivot od kolevke do tinejdzerskog doba, sto ne rade ni najvecim kriminalcima, a sve uz cudjenje: “pa zar ti nikad nisi bila u policiji” posto sam zaplakala kad je pomenuo i moju mrtvu baku i prodaju kuce. Policija mi je nezakonito upala u jutjub nalog. Takodje, kad sam ulazila na ispitivanje, moju majku su zadrzali van, uveli me i zatvorili vrata. I dva sata su me maltetirali uz krajnju poruku: Nemoj ti sad da se svetis, da kazes “jebacu ti majku” pa da nadjes nekog.. a ja cu Nikolinu (inspektor je zove Nikolina) da smirim. Mi saradjujemo sa LGBT. Ja sam na to rekla da ja ne poznajem nikakvu bitangu da bi to bilo izvodljivo.
Nakon toga, moja majka je dobila dva mozdana udara na sred ulice.
Nije bilo dovoljno, vec su ubacili trojankog konja, tacnije ponica Nevenu Tarlanovic. Tadasnji predsednik GSA koja vise ne postoji zvao se Lazar Pavlovic https://www.facebook.com/lazarpavlovic?fref=ts

, tj jos uvek se zove tako. On je fizioterapeut Nevene Tarlanovic (ah da, policajac/inspektor koji me ispitivao je govorio bas o saradnji sa GSA) On i Nevena Tarlanovic  https://www.facebook.com/nevena.tarlanovic?fref=ts

su me nagovorili da povucem sudsku tuzbu za klevetu protiv Nikoline Bobic.
Dosao je jednog dana u moj stan, rekao je da je pogresio sto je verovao Nikolininim pricama i da je jadna Nevenica jako patila zbog neuzvracene ljubavi Nikoline Bobic i da bi bilo lepo da se druzimo. Tako je uvedena, taj trojanac koja je sve informacije zapravo prenosila svojoj dragoj Nikolini Bobic kojoj je zelela da se umili.
Glumila je kucnog prijatelja, stekla je nase poverenje, pozajmili smo joj novac za operaciju da bi mogla da hoda (inace, osim sto sam je drzala u wc – u dok je pisala, videla sam svojim ocima da moze samostalno da hoda. Kad sam je pitala zasto ne jaca tu sposobnost, rekla je: ali kako mogu onda da IM uzimam pare.
Fejkira da ne moze da hoda.
To je primetio cak i moj izdavac, ex fudbalski sudija Boban Knezevic.
Cim bih nekog kog bih srela upoznala s Nevenom, nestajali bi. Osim sto se zarekla u dokumentu koji imam da ce srediti da mi povuku drama s Rastka, posto je “dobra” sa Zoranom Stefanovicem koga je u potaji vredjala i podsticala me da verujem da su svi protiv mene osim nje i da izbacujem kontakte jer je to “GAMAD”, a nas dve cemo ziveti kao prijateljice kao u Svedskoj tako da moja dela zasluzuju medjunarodni proboj, a ne “ove gmazove”, igrala se s mojim mentalnim stanjem jer mi je jako tesko padalo sto sam izolovana, jer sam ljudsko bice.
Vracala je novac, bez naseg insistiranja i onog trenutka kad joj je majka rekla da vrati jos 500 evra i da ne mora da vraca vise, onog dana kad je navodno podigla kredit, prijavila je i mene i moju majku za dugogodisnje maltretiranje i iznudjivanje novca.
Nakon toga sam ostala bez stana zahvaljujuci njoj, a i inace su gazde mojih predjasnjih stanova na njenom fejsbuku, jer je smatrala da moja majka ne ume s novcem i da ce ona resavati odnose sa gazdama oko placanja kirije, placanja racuna, a s obzirom da je poznajem 8 godina, nisam imala nikakvu sumnju. Sve dok ne bi dobili otkaz. Tek tako. A onda vidim gazdu stana na njenom fejsbuku.
Dakle, nakon prijave i izlaska iz stana u Zemunu, nasle smo smestaj u sojenici, blok 45 i bile bez vode i struje 40 dana na 50 stepeni. Imale smo vodu samo zahvaljujuci komsijama. Taj uzas se ne moze opisati mada pokusavam da napisem knjigu.
Potom krece ljudski faktor: prosirili su svoju verziju price, moji dotadasnji preeostali prijatelji su me uz vredjanje napustili.
Podmetala mi je lazne “menadzere” da mi nude poslove, sve za sta bih nasla resenja u vezi objavljivanja, a njoj rekla, srusilo bi se kao kula od karata.
Nermam gde da objavljujem u Srbiji zato sto nisam htela da budem deo mizoginisticke sredine, ksenofobicne i homofobicne.
Istrpela sam verbalno zlostavlje i mobing u klasicnom smislu i od strane knjizevnika.
A narocito im je bolo oci moje poreklo.
Dakle, prestajem, ja, u koju su u sojenickoj noci bila uprta cetiri oka dva vodena pacova, ja koja sam pisala preko trule ograde, ja, mozda Lara Kroft, neko bi rekao – trebalo bi napraviti igricu gde heroina propada gladna kroz trule daske zajedno sa grobnom svecom, jedinim izvorom svetla nocu.
Osudicu vas. Sve. Za pokusaj ubistva.
A Sabini Nore https://www.facebook.com/SabinaNore.artist?fref=ts

pisem sve ovo jer je u srodstvu sa Amrom Sirbegovic, tu Sabinu mi je zapravo dovela Nevena, imam njihovu prepisku, valjda je znala da je Amra na profilu.
I koja je znala, za razliku od mene, da je Sabina Amrina rodjaka.
Sabina mi se prvo dopala, a onda se sasvim lepo uklopila u njihovu igru prethodno iskoristivsi moje pisanje i talenat za svoje fokuse, odnosno slikanje.
Vidimo se u Beogradu, vidimo se u Becu.
A svakako na Sudu.
Izolovati ljudsko bice na 10 godina ravno je pokusaju ubistva.

Standard
poetry, proza

UNTIL THE END

UNTIL THE END

Submerged in the depths of my misery
I see no light nor exit,
but I resist to abandon myself
in the Entropy’s welcoming arms
as such an easy defeat
would seem fair,
after having fought against my own personal enemies,
I shall not surrender so easily
I’ll keep on fighting until the end,
as I am Life
and as such,
I shall live with dignity until my day comes,
when I’ll leave this world
with empty hands
but a soul full of love and courage.

Standard
proza

“non – loving” poetry”

I am always concerned about “editing” my poems because English is not my native tongue and I want to be sure the message is conveyed. But, now I will talk about the other thing inspired by the comment of a colleague of mine, on my narrative poem, in fact, I put some my “angry” poems there and thus I called it: ANGRY POEMS.My collegue liked it and said to me in the comment fb section:
 
“A great work.The wording a vast ocean .Ocean of thoughts,and feelings.A whole world to swimm in its glimpse”
And then I had the urge to open my chest (not literally..) and to say what I think about “non – loving” poetry”.
Here is my reply and this is where I stand:
 
People in general, do not like anything that is “dark” or “angrily”, but my position is clear: people wary of poets because the poet reveals the truth about this world. if he manages to do so in an aesthetic way, for me it is the poetry … One can not always write about the Polish flowers and daisies. The most important thing for the poet is not pander to the taste of a wide readership in order to be “loved”. The poet should remain true to himself, whatever his material may be, whatever his obsession may be, whatever his “madness” may be, because the most unfortunate people and the most unsuccesful writers are those who care what others think of them.
Standard
drama, leila, play, proza, Uncategorized

KNJIGA O DŽEZEBEL, ispitivanje prvookrivljene, odlomak

KNJIGA O DŽEZEBEL

Suđenje se oteglo jer svi čitaju „Mesto očaja i patnje“. Katkad unisono, naglas ponavljaju delove iz autorkine potresne autobiografije u potrazi za faktima. Čak i okrivljeni učestvuju. Niko nije otporan na umetnost. Godine osme suđenja Narod Arabski i Serbski, Škoti i Inglezi, Književnici, Sveštenici, Kurve, Bolesnici, Lezbejke, Invalidi protiv Leile Samarrai.

Ispituje se Džezebel što posta starešinka nad starešinkama, krupnih plavih očiju neutaživog sjaja, otporna na elemente k’o Deneris Targarjen. Vešta u predenju priča i laži, često manipuliše svaku datu situaciju u svoju korist. U realnom životu daleka plemenita pretkinja hadži Alije, kadije iz Foče i još daljnja Mustafe efendije od Muftića.. u svojoj glavi Kraljica od Sidona.

BORIS K: Da preskočimo formalnosti… Okrivljena je sve što je ONA smatrla relevantnim urezala MUŠKI kamen kremenom na vinskom buretu od hrastovine.

Boris K. svojeručno unosi bure. Njegovi pokreti sinhronizovani su sa uzdasima žena u sudnici.

BORIS K: (spušta bure)„ovde piše… (citira) “ma neću bre!“ Na šta se ovo tačno odnosi?

DŽEZEBEL UMESTO ODGOVORA VADI IZ ADIDAS DUKSA KANAPE, PERTLE, NAPOKON I KONOPAC IZ SELJAČKE BUNE POD VOĐSTVOM MATIJE GUPCA. KASNIJE ĆEMO REĆI ODAKLE JOJ I TO. VEZUJE KONOPAC OKO USTA. „Jebo te brat, ja progovoriti neću!“

„Možemo da pročitamo autorkinu knjigu o Džezebel. – češao se po glavi Boris K. Sudijama i porotnicima zacakliše oči. Jeziva Linčova beba – porotnik mrdnu zečjim ušima. „Tu sve piše: i da ste govorili nešto… nešto… o ljubavi. Da ćete je oženiti u Vermontu gde je sve dozvoljeno ukoliko se pored vas propije… naglasivši da se mnogo ljudi oko vas i zbog vas propilo“.

Drugookrivljena Miss Tutsi  (videti u Knjizi o Tutsi), vaša kuma, kako je vi zovete dala je vulkanski blagoslov.“

Boris K. se zamisli: Ahm gospode nad vojskama, JOŠ I KONOPAC KORISTI.. a dobro znam da je Muftičeva svojim magičnim sposobnostima ćutala pored 146 turista čitavih 146 sati boravka u dalekosežnoj panorami blistavih šuma nenadmašne lepote. Nije ništa komentarisala. A drveće od limun žute do crvene bogate… Kasnije je promrmljala da joj priroda nije ni do kolena i da se samo hvališe pred njom. Iz ove nećemo izvući ni reč. Ali, mora da ona to… nekako prenosi..

Uspela je da prevede moždane signale u govor koristeći senzore priključene na površinu mozga. Neko ko je izjavio da je „Priroda glupa“ u poseti Novoj Engleskoj dovoljno je pametan za tako nešto“ Boris K. se nakašlja: „Zamolio bih prekid suđenja na 15 munuta ne bih li se posavetovao sa svojim klijentom. U Džezebelinim očima zasjakti demonski sjaj.

Standard
poetry

Rape Poem, Leila Samarrai

Have you ever been raped?
Have you ever dreamt of love while gouging out your eyes?
Has anyone ever drooled saliva onto you, like a demonic dog?
Has anyone’s large lanate limb ever poured into you?
Has anyone ever said to you, Bitch, you asked for it?
Have you ever been impaled by a man’s spawning seed?
Have you ever been a Turk’s abased experiment?
Has anyone ever called you an abomination of Eve?
Has anyone ever stuffed you like an apple on a spear?
Has anyone ever ripped out your steady beating heart?

Have you ever been raped?
And your bloody lips sang a grotesque song?
And you were cracked open like a clam without the pearl?
Until your uterus pushes out mangled stumps?
And you hold something heinous in your hands?
Until hanging jaws depart into darkness?
Threads of existence are cut and stuffed
And your flesh was resisting?
And your bones were weeping?
And your body was screaming?
Until your womb erupts?
Oh my beautiful face
In deep dark chambers of my heart
Where rats patrol
My flax hair is gone
I am a masterpiece of mad genius
Of the Master of Light
I hide my face in shadows
I’m a starving slave to the Ripper
While blazing gunshots sear my brain
And I pick decaying matter off my skin
I’m extracted from the horny goat’s seed
And licked by his rough bleeding tongue
It’s nothing but the call of a mangled mind
I am that hacked hemisphere of meat
My pulchritudinous petals reach up for light
And they come to me like flies to rotting meat.
A bacchanalian bellowing beast
I am that wrenched woman
Yes…

So I mature like a corpse flower
My pulchritudinous petals reach up for light
And they come to me like flies to rotting meat.

This is the world of lies
Of thirsty angels who die
While still appearing angelic
They’ve lost their shine

Have you ever been raped?
You should join me like a vampire
You’ll be bitten for a limitless life
For a never ending night of screeching sodomy
Yelling screaming crying barking
Blood sweat tears fragments
Whose Hell do you choose?
Are you too a raped bitch?

Sun… Please… Father?

Leila Samarrai Green

Standard